piše: Željko Ivanković
Nakon dvadeset godina čudesnog
kontinuiranog trajanja vareške internetske stranice, a čega smo još
uvijek premalo svjesni kao fantastičnog postignuća, dobili smo je u
novom, modernijem ruhu.
Oni koji se razumiju u elektroničku
tehnologiju kažu da se ništa u povijesti nije tako brzo razvijalo kao
to. I da se čovječanstvo takvom brzinom razvijalo od otkrića kotača, kao
što se razvija od otkrića čipa, već odavno bi bilo iskoračilo u daleke
svemirske prostore, moguće čak i u druge galaktike. I ne znam koliko je
ovo točno, ali na vlastitim primjerima znademo, u malome doduše, da ovo
nipošto nije samo fantastička konstrukcija.
Evo, priznajem svu svoju
začudnost već i pred običnim tzv. pametnim telefonom, jer ga prije samo
25 godina nisam mogao ni zamisliti. Meni je u drugoj-trećoj godini rata
već i postojanje e-mail komunikacije bilo žilvernovski čudesno. Doduše,
vjerojatno ja sa svojim sarajevskim ratnim iskustvom nisam nikakva
mjera stvari, ali dopustite da se barem pred vama javno ispovjedim.
Postojanje
VHP danas svi doživljavamo kao nešto normalno, podrazumijevajuće, baš
kao i činjenicu da imamo list Bobovac, da imamo staru varešku crkvu, da
sad živimo razbacani od Australije do Kanade... Ma, ljudi moji, ništa od
toga nije normalno, ništa se ne podrazumijeva, osim što je valjda
normalno da smo se na sve to naviknuli.
To vam je kao što mislimo da
je normalno da imamo bubrege, da su zdravi, da imamo dva oka i da su
zdrava... Ma sve je normalno dok se ne dogodi da nešto nemamo ili da to
što imamo i ne funkcionira baš u najboljem redu, jer tek se onda
zamislimo i spoznamo kako sve može i ne biti ili biti bitno drukčije.
No,
da ne pametarim, čudo postojanja VHP čudo je koje to nastavlja biti kao
središnje mjesto, virtualna os jednog svijeta koji se oko toga i
stvarno i virtualno vrti.
Ja sam jedan iz skupine onih malih i
vjerojatno ne najrjeđih posjetitelja te stranice, ali ne dam nikome
prvenstvo u tome da znam da je to i koliko je to epohalno važna stvar.
Možda i stoga uzimam sebi za pravo reći što bih to želio na toj stranici
nalaziti ili čitati i gledati u narednih deset ili dvadeset godina...
Očito je iz svega da to radim kao laik, ali pravda li me tu barem malo
činjenica da sam, zajedno s brojnim drugima, zaljubljenik u Vareš...
Dakle, da počnem:
Ponajprije
treba kvalitetno arhivirati prvih 20 godina i trajno ih sačuvati za
buduća vremena uz mogućnost brze imenske i predmetne pretrage. Je li to
moguće?
Čitati recentne novosti o Varešu i iz Vareša, o vareškim ljudima, a da pritom ne budemo niti u jednom segmentu news-portal.
Nalaziti
u multimedijalnom prostoru recentne materijalne, dokumente,
fotografije, najbolju moguću arhivu i foto-teku, a k tomu i neku malu,
internu fonoteku i videoteku, mali vareški YouTube.
Budući da sam
čovjek pisanja, rado bih tamo našao što je moguće više knjiga i članaka o
Varešu, malu varešku pdf-biblioteku. Osim Bobovca i moguće,
Kolektiva/Našeg kolektiva i knjige vareških autora ili knjige i
referentne članke o Varešu.
I za kraj ostavljam ono što bih
ponajradije imao, što bih najradije vidio na jednoj takvoj vareškoj
stranici... Da, moram prethodno reći kako mi je žao da nije baš
najsretnija bila ona epizoda s virtualnim vareškim muzejom, pa sam se
već od starta se od nje distancirao. A takvo bi me što radovalo, no to
sad vidim kao neku vrstu vareške, interne wikipedije, malog vareškog
leksikona ili enciklopedije sa svim onim što jest ili može činiti
virtualni muzej, zavičajnu zbirku, leksikonski popis i opis svih
artefakata vareškog kraja: povijest, lokaliteti, spomenici, običaji,
tradicija, činjenice, pojave, umjetnička djela, proizvodi, ljudi...
Znam
da ovo iz mene govori čovjek koji posjeduje ogromnu arhivu znanja o
Varešu, vareškom kraju, čovjek koji godinama paralelno radi na nekoliko
knjiga o Varešu... A znam da nipošto nisam i jedini u tome, i da sve to
treba to negdje za budućnost pohraniti... Jer Vareš nema stvarni muzej,
nema kvalitetnu knjižnicu sa zavičajnom zbirkom, nema...
No, je li
sve ovo i moguće? I kako? To vjerojatno znaju Mladen Divković ili Gordan
Mijatović... A možda samo govorim gluposti... Ali, priznajte i da vam
je netko 1992. u Varešu (prije samo 25 godina!) govorio da ćete se
voziti autom iz Vareša u Sarajevu i pritom iz auta putem vibera
razgovarati besplatno s bratom u Švedskoj ili Nizozemskoj, gledali biste
u njega kao u luđaka ili pijanog fantastu...?!
Pa? Ako je ovo prilog
diskusiji o jednom od mogućih pravaca razvoja ove stranice u novom ruhu
i novim tehnološkim rješenjima, koja su dramatično uznapredovala u ova
dva desetljeća, i ako on ima još poklonika, što čekamo?
Ako ste iz ovoga shvatili i da se nudim za neke oblike suradnje, dobro ste shvatili...
Sarajevo, 8. svibnja 2017.